Fra Josip Blažević rođen je 16. ožujka 1969. godine u Šiškovcima pored Vinkovaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole i odsluženja vojnog roka 1988./89. godine. Prve redovničke zavjete položio je 25. kolovoza 1991. u Cresu, a svečane 4. listopada 1994. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup i metropolit, 29. lipnja 1996. godine u Zagrebu. Od 1996. do 2000. godine vrši službu župnoga vikara u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu. Od 2000. godine nastavlja poslijediplomski studij na Papinskom sveučilištu „Gregoriana" u Rimu. Licencu iz fundamentalne teologije postigao je 2002. godine s temom Vjera kao terapija. Sučeljenje kršćanskoga gledišta i nauka Sri Sathya Sai Baba. Na istom sveučilištu nastavlja doktorsku disertaciju dok nije zbog postoralnih potreba u Provinciji 2003. premješten na službu župnoga vikara u Župu Bezgrešnoga Srca Marija u Vinkovce. S najvišom ocjenom (summa cum laude) doktorirao je 2009. godine na spomenutom sveučilištu s temom Iskustvo ljudskoga tijela u međukulturalnome kontekstu. Kritičko sučeljavanje teorija o „energijskim centrima" (čakrama) i filozofsko-teoloških spoznaja Maxa Schelera i Karola Wojtyle. ... https://www.youtube.com/watch?v=06sKaqFftdc

TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor. ... https://www.youtube.com/watch?v=BCUEj2SWiUo