TYRANNOSAURUS REX Period: The late cretaceous period / WHERE: NORTH AMERICA, COLORADO MONTANA,NEW MEXICO, WYOMING, ALBERTA . FOSSIL DIMENSION; 15 METARS LONG, 6 METERS HIGH. QUICK FACTS: AS THE LAST GREAT CARNIVALS OF THE CRETACEUS PERIOD, TYRANNOSAURUS REX WAS AN EFFICIENT KILLER STALKING THE NORTH AMERICAN LANDSCAPE . WITH A SPECIALLY STRENGTHENED NOSE STRUCTURE, IT COULD DELIVER BONE SPLINTERING, CRUSHING BITES TO BOTH PREY AND COMBINATS INCLUDING OTHERS OF ITS OWN SPECIES.ALTHOUGH PUNY LOOKING, THE TYRANNOSAURUS REX FORELIMB BONES EXHIBIT EXTREMLY THICK CORTICAL BONE, INDICATING THAT THEY WERE DEVELOPED TO WITHSRAND HEAVY LOADS. ... https://www.youtube.com/watch?v=ZF0XWgbzTMs

DOKTOR RAJKO STEVOVIC. Žabljački Bjelopoljac, partizanski kurir i jedan od prvih poslijeratnih ginekologa, priča o teškom djetinjstvu, ratu i bolesti ako rođen na Žabljaku, više od pola vijeka života i službe u Bijelom Polju učinili su, kaže, da se dušom i srcem osjeća kao Bjelopoljac. Rođen je 1929. kao drugo od desetoro djece u siromašnoj porodici Živka i Anđelije, u žabljačkom selu Borje. Čim je napunio pet godina, počeo je da ide u najam, prvo kod rođaka, a kasnije i kod drugih ljudi, čuvajući ovce. Priča da je “plata” za rad od “jutra do sjutra” bilo jedno jagnje na kraju godine. Prva četiri razreda je završio u Vrelima, a za ljubav prema sticanju znanja zahvalan je učiteljima. Drugi svjetski rat je dočekao sa 13 godina, kada je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. “Obavljao sam posao kurira, svjestan da moram, ukoliko dopadnem u ruke neprijateljima, da progutam ceduljicu sa porukom”. Sa sjetom govori o ljetu 1941. kada je u zbjegovima pronašao oca, sestru i braću, ali ne i majku koja je ostala kući da umre, jer je bolovala od tifusa. Kako je majku volio više od sebe, znajući koliko se u životu žrtvovala, potrčao je ka kući, ne razmišljajući o opasnostima koje su vrebale od neprijatelja. “Majka je bila sama u kući, koja je jedina ostala nezapaljena, jer Njemci i Italijani nisu željeli da joj se približe jer su saznali za tifus. Gorjela je u visokoj temperaturi. Naložio sam vatru i stavljao joj obloge, nespretno zaklao i skuvao kokošku, koja je jedina preostala od sve stoke. Pomoću partizanskog konja kojeg sam našao u našem žitu, majku sam prevezao u zbjeg na sigurno”. Konja su mu kasnije partizani poklonili, nakon što im je na sigurno prevezao dva ranjenika. “Međutim, kako sam na putu obolio od tifusa, partizani su me ostavili kod jednog prijatelja - da umrem. Ipak, nekim čudom sam se izvukao a jedini znak smrtonosne bolesti je bila kosa koja je sva opala”. Kako su mnogi mislili da su mu roditelji stradali, jedan od rođaka ga je iz Nikšića uputio sa oko četrdesetoro djece ruskim avionima u Bugarsku, gdje je nastavio život i školovanje, ubrzo pokazujući sjajne rezultate. “U Bugarkoj smo se najviše obradovali hljebu koji smo krišom gurali u džepove, jer nikad ranije nismo vidjeli toliko hrane na jednom mjestu. Kada su nam se čudili što se ne zaletimo put torte, objasnili smo da ne znamo ni šta je to”. Od tada je išao iz sirotišta u sirotište. Poslije Sofije i Srbije, prebačen je u Crnu Goru. Potom su slijedili domovi u Kotoru i Herceg Novom, odakle ga je, poslije završene osnovne škole, put odveo u Nikšić gdje je nastavio školovanje. Rajko kaže da je radio na važnim radnim akcijama - izgradnji Studentskog grada u Za ... https://www.youtube.com/watch?v=ncxCagALiUU