Ovo preporučam svim bivšim Jugoslavenima da pogledaju i ako imaju nekog u rodbini tko je preživio 2. Svj. rat neka pita za pravu istinu. Mnogi naši roditelji su šutjeli jer su se bojali da ćemo mi djeca izlajati nešto što se ne smije javno reći i da će završiti kao njihovi roditelji. Mojeg su didu ubili 2 godine nakon svršetka 2. svj. rata bez ikakve sudske presude u dvorištu pred 8 djece i mojom bakom, stričeve su progonili i prebijali u KPD Zenica da ne progovore nijednu jedinu riječ, a kako je moj tata tada imao samo 10 godina, nije skoro ništa shvaćao, a baka je dobila napismeno presudu naknadno u kojoj je dida bio "kriv" i to što su komunistički krvnici napisali, ona je morala ponavljati kao pjesmicu napamet i držati se tog njihovog pojašnjenja didine "krivice." I tako je i moj tata naučio pogrešnu verziju smrti svojeg oca. Pravu verziju su mu ispričali njegova braća pred smrt, ali ni tada on nama djeci nije smio ništa reći jer zna jako dobro da krvnici i/ili njihova djeca žive i dan danas!