Beba Selimović - Nit' ja spavam, nit' ja drijemam
Branka Lazarević - Bublbul mi poje
Branka Šćepanović - Bejturane jado
Danica Obrenić - Gugutka guka u dvori
Dragoljub Lazarević - Od danas te draga više ljubit' neću
Duet Radulović i Jovanović - Čuvam ovce u malo livadče
Sonja Perišić - Mlada Jelka ljubi Janka
Saveta Sudar - Sinoć ja i moja kona
...
https://www.youtube.com/watch?v=ygPrujeABQM
Biografija preuzeta sa wikipedije
Rođena je kao Nedeljka Šekerović, 1903. godine u selu Kovačići kod Zenice. Njen otac Risto Šekerović bio je zatvorski čuvar u Zeničkom zatvoru. Mlada Vuka je pjevala u školskom horu kao sedmogodišnjakinja. Svirala je tamburicu i kontrabas u KUD „Prosvjeta”.[1]
Prvi javni nastup imala je 1910. godine u rodnom gradu, pri posjeti Franca Jozefa.[2] Za ovo se pripremala u školi i SPD „Dečanski”.[2] Prvi nastup užoj publici imala je u sarajevskoj kafani „Abadžija”.[2][1] U Pljevljima je pjevača u hotelu „Jadran” i tu upoznala prvu ljubav, vlasnika hotela Dragog Stojanovića Srbijanca; pošto joj je u pauzama tokom nastupa donosio kafu, komponovala mu je i posvetila pjesmu Kafu mi Dragi ispeci, a kada su se rastali i Gdje si Dragi živa željo moja, živom sam te željom poželjela.[2]
Karijeru je započela 1919. (sa 16 godina), kada je pobijedila na takmičenju za talente KUD-ova u Brčkom i za nagradu osvojila snimanje gramofonske ploče; nakon ovog takmičenja je, govoreći onima koji pitaju da dolazi iz „šeher Zenice”, promijenila prezime.[1] Kasnije je (i najviše) pjevala u beogradskoj boemskoj četvrti Skadarlija, ali i u muževoj kafani, istovremeno se pojavljujući u radijskim emisijama (npr. Bosansko veče) i snimajući za veće izdavačke kuće (među kojima i Odeon (en), Polidor (en) i Jugoton).[1][4] U kasnijoj karijeri, nastupala je sa mlađim generacijama pjevača — kao što je Zehra Deović,[5] ali i starijim — poput Žanke Stokić.[2]
Važi za prvu jugoslovensku pjevačicu koja je nastupila u prestižnoj pariskoj dvorani Olimpija. Takođe, prva je pjevačica čiji je nastup uživo iz kafane bio u javnom prenosu (Radio Beograd).[1][2] Za "prvakinju sevdaha" je izabrana u martu 1935.[6]
Preminula je u lošim uslovima, bolesna i siromašna — 1976. godine u Požarevcu.[1]
Govorila je da kada doprinosi svom žanru „pjeva s tugom u srcu koja je ljepša od svake sreće”.[1][2]
Neke od interpretacija koje su značajne i/ili ostavile traga u karijeri Vuke Šeherović su, među mnogobrojnim, Stojanke, bela Vranjanke i U Šeheru, kraj bistra Vrbasa,[1][2] kao i Oj Kaduno, kono moja, Bosno moja moje živovanje, Sjaj mi jarko sunce sa istoka, Kad ja pođoh aman, Zapjevala bulbul ptica...[2
...
https://www.youtube.com/watch?v=XXSLrzGQuZk